Odličan tekst objavljen u Autoglas-u 27.04.2010. na temu vožnje u grupi

Autor teksta: Željko Karalić

http://www.glas-slavonije.hr/mvijest.asp?rub=2&ID_VIJESTI=7292

prenosim u cijelosti:

Dolazi vrijeme putovanja motociklom. Tko je bar jedanput tako putovao u grupi vidio je što znači imati manje ili više iskustva, jači ili slabiji motocikl, bolju ili lošiju osobnu opremu odnosno opremu na motociklu.
Prije svega moramo znati da je putovanje u grupi jednako kao i svaki drugi timski rad.
Da bi putovanje zaista bilo uživanje i događaj koji će se prepričavati godinama kasnije, potrebno je određeni put dobro isplanirati. Dužinu dionica treba odrediti prema sudioniku koji ima najmanje iskustva, te planirati redovita zaustavljanja. Zaustavljanja se mogu odrediti prema prijeđenom putu, odnosno vremenu provedenom u sjedalu ili prema zapremini spremnika za gorivo. Preporučljivo je, ali nije pravilo, da kad prvi u grupi ima potrebu za punjenjem spremnika to učine svi u grupi. Nadalje, unaprijed dogovorite komunikaciju u vožnji znakovima ili pokazivačima smjera, a ako imate komunikacijski sustav onda ste se riješili mnoštva pokazivanja "na mote".

Ni u čemu ne pretjerati
Veličina grupe također ima znatan utjecaj na užitak u vožnji. Idealan broj vozača u grupi je pet (prema vlastitom iskustvu), a maksimalan je osam. Za sve preko toga moguće je razbijanje grupe na dvije ili više "frakcija" te nemogućnost zajedničke vožnje. Tempo vožnje prilagodite najmanje iskusnom vozaču ili motociklu koji je najviše opterećen, a druga mogućnost je napraviti podgrupe koje voze različitom brzinom. Iskustva govore da maksimalna dnevna prijeđena kilometraža ne prelazi 700 km ako se vozi po autocesti, 400 km ako je ruta na državnim cestama ili 200 km ako se vozi po cesti punoj zavoja. Sve preko toga nikako ne možemo nazvati uživanjem ili zabavom (a to nam je cilj). Poželjno je zaustaviti se svaka dva sata radi odmora i osvježenja. Takve se pauze mogu uskladiti s potrebom dopunjavanja goriva zbog jednostavnog razloga koji se krije u "logistici" koju pružaju benzinske crpke ili odmorišta (WC, hladno piće, stolice za odmor, voda za pranje vizira, itd). Laka hrana i dovoljno tekućine (posebno u toplim danima) izuzetno su važni za normalno funkcioniranje uma i tijela. Preporuča se voda i energetski napitak (koji je ujedno i diuretik) tako da će uravnoteženost tekućina u tijelu biti optimalna. Slijed kojim se vozimo u grupi treba biti unaprijed određen jer bi na čelu kolone trebao biti netko tko dobro poznaje put ili ima u tank torbi karte, odnosno satelitsku navigaciju. Za njim slijede ostali u grupi, a na začelju najjači motocikl i/ili najiskusniji vozač.

Sigurnost iznad svega
Vrlo je važno imati pravilnu konfiguraciju u grupi što znači da je opasno voziti poput buffala u stampedu, već držeći naizmjenični razmak. Na taj način grupa je kompaktna, a vozaču iza još uvijek ostaje dovoljno mjesta za zaustavljanje. Možda jedno od najvažnijih pravila u grupnoj vožnji je korištenje retrovizora. Može se reći da se gotovo 40% vožnje odnosi na pogled u retrovizor. Otvoriti gas i "blenuti" pred sebe je neotesano i sebično, jer ako ste krenuli u grupi onda grupa treba i o(p)stati. Jedan od najopasnijih manevara u takvoj vožnji je pretjecanje gdje svaki vozač tu radnju treba učiniti brzo, te ostaviti mjesta za ostalu ekipu iza sebe. Najčešća i vrlo opasna greška je kad jedan u grupi pretekne vozilo te odmah otpusti gas i ne makne se u desnu stranu prometnog traka. I pri pretjecanju potrebno je strpljenje i oprez dok je najučestalija greška slijepo "odvaliti po gasu" za prethodnikom. Zapamtite: mislite na sebe i ekipu iza, razmišljajte i upravljajte. Naravno da je izuzetno važno izbjegavati naglo kočenje, a svaku promjenu smjera pravodobno najaviti pokazivačem smjera. Ako ste promašili skretanje, ulicu ili cestu lako ćete se okrenuti i vratiti u pravi smjer, ali bez naglih manevara. I za kraj - jedan od najbitnijih sastojaka grupne vožnje su tolerancija i strpljenje.
Dobre grupne vožnje prepoznaju se godinama kasnije kad se s veseljem i radošću prisjećamo putovanja na odredišta koja su nam priuštila zabavu, odmor i nezaboravne događaje.
Redakcija Autoglasa želi vam mnogo sretnih i opuštenih kilometara.

Željko Karalić